Nova studija otkriva kako zagađivači iz ljudskih aktivnosti utiču na njihovu sposobnost pronalaženja cvijeća
Duž svake prometne ceste, ostaci izduvnih gasova automobila lebde u zraku, među njima i azotni oksidi i ozon. Ovi zagađivači, koje ispuštaju i mnogi industrijski pogoni i elektrane, lebde zrakom satima do godinama. Naučnici već dugo znaju da su ove hemikalije štetne za ljudsko zdravlje. Ali sada, sve veći broj dokaza ukazuje na to da isti ti zagađivači otežavaju život insektima oprašivačima i biljkama koje zavise od njih.
Različite vrste zagađivača zraka reagiraju s hemikalijama koje čine miris cvijeta, mijenjajući količinu i sastav spojeva na način koji ometa sposobnost oprašivača da locira cvijeće. Pored traženja vizualnih znakova poput oblika ili boje cvijeta, insekti se oslanjaju na "mapu mirisa", kombinaciju molekula mirisa jedinstvenih za svaku vrstu cvijeta, kako bi locirali željenu biljku. Ozon pri tlu i dušikovi oksidi reagiraju s molekulama mirisa cvijeća, stvarajući nove hemikalije koje funkcioniraju drugačije.
„To fundamentalno mijenja miris koji insekt traži“, rekao je Ben Langford, atmosferski naučnik iz britanskog Centra za ekologiju i hidrologiju koji istražuje ovo pitanje.
Oprašivači uče povezivati jedinstvenu kombinaciju hemikalija koje cvijet oslobađa s tom specifičnom vrstom i njenom povezanom šećernom nagradom. Kada ovi krhki spojevi dođu u kontakt s visoko reaktivnim zagađivačima, reakcije mijenjaju broj molekula cvjetnog mirisa, kao i relativnu količinu svake vrste molekula, fundamentalno mijenjajući miris.
Istraživači znaju da ozon napada vrstu ugljikove veze koja se nalazi u molekulama cvjetnog mirisa. S druge strane, dušikovi oksidi su pomalo enigma i još nije jasno kako tačno molekule cvjetnog mirisa hemijski reaguju s ovom vrstom spoja. „Ova mapa mirisa je veoma važna za oprašivače, posebno za aktivne leteće oprašivače“, rekao je James Ryalls, istraživački saradnik na Univerzitetu u Readingu. „Na primjer, postoje neki bumbari koji mogu vidjeti cvijet samo kada su udaljeni manje od jednog metra od cvijeta, tako da im je miris veoma važan za traženje hrane.“
Langford i drugi članovi njegovog tima krenuli su u istraživanje kako tačno ozon mijenja oblik mirisnog oblaka cvijeta. Koristili su aerotunel i senzore kako bi izmjerili strukturu mirisnog oblaka koji cvijeće stvara kada emituje svoj prepoznatljivi miris. Istraživači su zatim u tunel s molekulama cvjetnog mirisa ispustili ozon u dvije koncentracije, od kojih je jedna slična onoj koju Velika Britanija doživljava tokom ljeta kada su nivoi ozona viši. Otkrili su da ozon nagriza rubove oblaka, skraćujući širinu i dužinu.
Istraživači su zatim iskoristili refleks medonosne pčele poznat kao ispružanje rilca. Slično Pavlovljevom psu, koji bi slinio na zvonjavu večernjeg zvona, medonosne pčele će ispružiti dio usta koji djeluje kao cijev za hranjenje, poznat kao rilce, kao odgovor na miris koji povezuju sa nagradom u obliku šećera. Kada su naučnici ovim pčelama predstavili miris koji bi inače osjetile šest metara od cvijeta, ispružile su svoj rilce 52 posto vremena. Ovo se smanjilo na 38 posto vremena za mirisni spoj koji predstavlja miris 12 metara od cvijeta.
Međutim, kada su primijenili iste promjene na miris koje bi se pojavile u oblaku degradiranom ozonom, pčele su reagirale samo 32 posto vremena na oznaci od šest metara i 10 posto vremena na oznaci od 12 metara. „Vidite ove prilično dramatične padove u broju pčela koje tada mogu prepoznati miris“, rekao je Langford.
Veliki dio istraživanja na ovu temu proveden je u laboratorijskim uvjetima, a ne na terenu ili u prirodnom staništu insekata. Kako bi popunili ovu prazninu u znanju, naučnici sa Univerziteta u Readingu postavili su pumpe koje ubrizgavaju ozon ili ispušne plinove dizela u dijelove pšeničnog polja. Eksperimenti postavljeni u otvorenim prstenovima od 7 metara pomažu istraživačima da procijene utjecaj zagađenja zraka na različite vrste oprašivača.
Tim istraživača pratio je grupe biljaka gorušice na parcelama u potrazi za posjećenošću oprašivača. U neke komore upumpavane su dizelske ispušne plinove na nivoima ispod standarda kvalitete zraka koje je propisala Agencija za zaštitu okoliša (EPA). Na tim lokacijama došlo je do smanjenja sposobnosti insekata da pronađu cvijeće na koje se oslanjaju za hranu i do 90 posto. Osim toga, biljke gorušice korištene u studiji, uprkos tome što su samooprašujuće cvijeće, doživjele su smanjenje razvoja sjemena i do 31 posto, vjerovatno kao rezultat smanjenog oprašivanja uzrokovanog zagađenjem zraka.
Ovi nalazi ukazuju na to da se sami insekti oprašivači suočavaju s jedinstvenim izazovima zbog trenutnog nivoa zagađenja zraka. Ali kada se djeluje zajedno s drugim izazovima s kojima se suočavaju ovi insekti, zagađenje zraka vjerovatno će stvoriti probleme u
Možemo obezbijediti senzore za mjerenje širokog spektra gasova
Vrijeme objave: 08.08.2024.