Sažetak Industrijska i populacijska ekspanzija u posljednjih nekoliko decenija ključno je doprinijela degradaciji kvaliteta vode. Neki od gasova koji izlaze iz postrojenja za prečišćavanje vode su toksični i zapaljivi, te ih je potrebno identifikovati, kao što su vodonik sulfid, ugljen-dioksid, metan i ugljen-monoksid. Sistemi za praćenje kvaliteta vode moraju se razviti kako bi se ispunili zakonski, ekološki i društveni zahtjevi. Praćenje kvaliteta vode je teško zbog varijabilnosti, prirode i niskih koncentracija zagađivača koje je potrebno detektovati. Gas koji izlazi iz ovih procesa prečišćavanja igra bitnu ulogu u prečišćavanju, praćenju i kontroli vode. Senzori gasa mogu se koristiti kao sigurnosni uređaj u procesu prečišćavanja vode. Senzori gasa primaju ulazne signale u hemijskim, fizičkim i biološkim podražajima i pretvaraju ih u električne signale. Senzori gasa mogu se instalirati u različite procese prečišćavanja otpadnih voda. U ovom pregledu predstavljamo najsavremeniji napredak, značajne razvoje i tehnološka dostignuća koja su dovela do razvoja senzora gasa za procjenu kvaliteta vode. U radu se razmatra uloga plinskih senzora u održavanju i praćenju kvalitete vode, a sažeti su različiti analiti, njihove tehnologije detekcije i senzorski materijali, uz navođenje njihovih prednosti i nedostataka. Konačno, dat je sažetak i pregled budućih smjerova primjene plinskih senzora u praćenju i održavanju kvalitete vode.
Ključne riječi: Senzor plina/Kvalitet vode/Prečišćavanje vode/Otpadne vode/Hemijska potrošnja kisika/Biološka potrošnja kisika
Uvod
Jedan od najznačajnijih ekoloških problema s kojima se čovječanstvo suočava je rastuće globalno zagađenje vodnih resursa hiljadama prirodnih i industrijskih spojeva. To je postalo izraženije posljednjih decenija zbog globalizacije, industrijalizacije i naglog porasta stanovništva. Oko 3,4 milijarde ljudi nema pristup čistoj vodi za piće, što je povezano s više od 35% svih smrtnih slučajeva u zemljama u razvoju [1]. Termin otpadna voda koristi se za vodu koja sadrži ljudski otpad, kućni otpad, životinjski otpad, masti, sapun i hemikalije. Termin senzor potiče od "sentio", latinske riječi za percepciju ili posmatranje. Senzor je uređaj koji se koristi za detekciju analita od interesa i reaguje na prisustvo zagađivača ili analita prisutnog u okolini. Tokom godina, ljudi su razvili napredne metode detekcije kvaliteta vode kako bi identifikovali bakterije, organske i neorganske hemikalije i druge parametre (npr. pH, tvrdoću (rastvoreni Ca i Mg) i mutnoću). Senzori se koriste za održavanje i praćenje kvaliteta vode i zaštitu korisnika vode. Ovi senzori mogu biti postavljeni na odgovarajuća mjesta, centralno unutar, unutar ili čak na mjestu korištenja postrojenja za prečišćavanje vode. Kvalitet vode može se pratiti online ili offline uz pomoć senzora. Danas se online praćenje vode preferira zbog brzog odziva ove vrste sistema. Nedostaju odgovarajući senzori koji se mogu koristiti za pravilno praćenje u realnom vremenu za održavanje i praćenje kvaliteta vode. Jedna od najčešće korištenih tehnika prečišćavanja vode su sekvencionirani šaržni reaktori. To je sistem aktivnog mulja koji se koristi za obogaćivanje mulja organizmima koji akumuliraju fosfate. Većina reaktora radi na osnovu offline koraka, što znači da je uzorkovanje podataka niske učestalosti i da rezultati kasne. To je prepreka pravilnom upravljanju sistemima i otežava...
Vrijeme objave: 19. decembar 2024.