Nova saznanja o uticaju gasovitih ili isparljivih zagađivača na zdravlje i dalje naglašavaju potrebu za praćenjem kvaliteta vazduha u zatvorenom i na otvorenom prostoru. Mnoge isparljive materije, čak i u tragovima, mogu biti štetne za ljudsko zdravlje nakon kratkog perioda izloženosti. Sve veći broj potrošačkih i industrijskih proizvoda ima potencijal da emituje poznate štetne isparljive materije, uključujući namještaj, putničke automobile i industrijske kamione. Ljudi posvećuju sve veću pažnju detekciji gasovitih zagađivača, nadajući se da će smanjiti ili eliminisati ovaj zdravstveni rizik uspostavljanjem relevantnih i efikasnih mehanizama reagovanja.
Mnoge nacionalne i međunarodne organizacije rade na razvoju smjernica, propisa i standarda za praćenje kvalitete zraka u industrijskim, medicinskim, vanjskim, zatvorenim uredskim i stambenim okruženjima. Ove smjernice omogućavaju proizvođačima da certificiraju svoje proizvode, a također informiraju korisnike o minimalno prihvatljivim nivoima plinovitih zagađivača.
Na primjer, Agencija za zaštitu okoliša SAD-a (EPA) koristi najsavremeniju nauku za razvoj propisa koji na isplativ način smanjuju i kontroliraju zagađenje zraka. Za najčešće zagađivače, EPA prikuplja podatke svake pet godina kako bi ponovo procijenila adekvatnost propisa o zraku. Agencija je također identificirala specifične hemikalije koje bi mogle utjecati na kvalitet zraka i njihove izvore, kao što su automobili, kamioni i elektrane. Jedan od primarnih ciljeva EPA-e je povezati zagađivače s glavnim izvorima koji predstavljaju zdravstveni rizik.
Četiri glavna zagađivača zraka na otvorenom su O3, NO2, SO2 i CO. Ovi plinovi se mogu pratiti pomoću instrumenata koje je odobrila EPA. U kombinaciji s podacima detektora čestica, mjerenja se dalje koriste za izračunavanje indeksa kvalitete zraka (AQ). Isparljive tvari u zatvorenom zraku su specifičnije i ovise o tome radi li se o stambenoj ili poslovnoj zgradi, broju ljudi, vrsti namještaja, ventilacijskom sistemu i drugim faktorima. Glavne isparljive tvari uključuju CO2, formaldehid i benzen. Praćenje zagađivača zraka sve je važnije, ali postojeća tehnološka rješenja još uvijek ne ispunjavaju očekivanja modernih korisnika u pogledu kvalitete podataka i isplativosti.
Posljednjih godina, proizvođači plinskih senzora usvojili su niz novih tehnologija i proizvodnih specifikacija, uključujući nevodene elektrolite u elektrokemijskim senzorima. Ovi tehnološki napredci doveli su do optimizacije snage, troškova i veličine.
Revolucija i razvoj senzora za gas također zahtijevaju poboljšanu tačnost. Savremeni interdisciplinarni pristupi također potiču razvoj novih mogućnosti senzora za gas i rast tržišta. Napredak u elektronici, filterima za gas, pakovanju i analizi podataka na vozilu zaista može poboljšati stabilnost i tačnost senzora. Modeli predviđanja i algoritmi koji primjenjuju tehnologiju vještačke inteligencije i analizu podataka na vozilu također su moćniji, što je od velikog značaja za poboljšanje performansi senzora.
Vrijeme objave: 10. januar 2024.